Olja Lozica mlada je hrvatska dramaturginja i dramatičarka. Nakon diplome na Akademiji dramske umjetnosti, radila je kao dramaturg u brojnim kazalištima, a kao redateljica predstavila se u Teatru &TD predstavom Gdje je nestao Božo B.?. Vanjska je suradnica na odsjeku glume zagrebačke Akademije.
Predstava "Reces i ja" nastala je kroz istraživanje koje je Lozica predstavila na Noćnom Labu &TD-a pod nazivom Biografija jednog prostora. Prezentacija njenog projekta zainteresirala je Teatar Exit koji ju je pozvao da tamo nastavi rad na predstavi. Godinu dana od Noćnog Laba, 'Reces i ja' nastaje u koprodukciji s kazališnom družinom KUFER (Kazališna družina frustriranih redatelja). Olja Lozica okupila je oko sebe glumce koji su uglavnom studenti završnih godina Akademije, a predstavu je i režirala.
Evo što o predstavi kaže sama autorica:
Zamislite jedno sasvim obično jutro. Dok su vam oči još uvijek snene, čekate vodu u lončiću za kavu da uzavre, palite radio i čujete: - Recesija i dalje baca ljude u depresiju. Gasite radio. Palite televiziju. Čujete iste, neizbježne priče: smrtno stradalih ovoliko, od svinjske gripe oboljelih toliko, cijena benzina narasla, nove poplave, recesija i dalje tjera ljude na prosjački štap, stagnacija, depresija, kriza, rat… Gasite televiziju. Želite malo mira, malo tišine. Zatim čujete buku s ulice - kompresor, trube automobila, zavezani, ljuti psi, kiša. - Tiše! Tiše! - najradije biste vrisnuli, ali to ne radite. Umjesto krika, zatvarate prozor. - Kako bi izgledala slika tišine? - pitate se dok osluškujete zvukove iz susjednih stanova. Netko se upravo tušira, netko drugi usisava, netko treći pak suši kosu. Tko su ti ljudi? Tko su ti vaši susjedi? Pale li i oni ujutro radioaparate i razmišljaju o recesiji? Je li ekonomska kriza i njima sveprisutna u mislima? Zapitaju li se i oni s vremena na vrijeme - utječe li stanje stvari u svijetu na ljudske odnose ili ljudski odnosi utječu na stanje stvari? I dok o svemu tome razmišljate, ne možete a da ne pomislite: - Imamo li mi danas uopće vremena za ljudske odnose? Može li riječ usamljenost danas uopće konkurirati riječi recesija?
I tad vam sine - umjesto razmišljanja o recesiji, treba razmišljati o recesu - otpusnoj molitvi, molitvi koja ide na kraju mise. Molitvi koja bi nas željela vratiti razmišljanju o ljudima s kojima smo svakodnevno okruženi. Zato odlučujete sjesti i napisati priču, a zatim to pretočiti u predstavu: predstavu čija se radnja događa u jednom danu. U tom jednom danu pratit ćete priče vaših susjeda. Pratit ćete ono što je važnije od recesije, a to su lica i naličja međuljudskih odnosa.